Smještaj odraslih osoba

USLUGE SKRBI IZVAN VLASTITE OBITELJI  ZA ODRASLE OSOBE (smještaj)

Ovaj oblik skrbi pruža se odraslim i starijim osobama kojima je, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju, potrebna  pomoć druge osobe oko zadovoljavanja osnovnih životnih potreba (prehrana, higijena,  njega), a to im se ne može osigurati u vlastitoj obitelji. Također, pravo na usluge smještaja imaju osobe s tjelesnim, intelektualnim i osjetilnim oštećenjima, psihički bolesne osobe, ovisnici o alkoholu i drogama te žrtve obiteljskog nasilja. Postupak se pokreće temeljem zahtjeva samog zainteresiranog građanina, zdravstvene ustanove, članova obitelji, skrbnika ili po službenoj dužnosti.

Prije samog smještaja poduzimaju se primjerene mjere i postupci kako bi korisnik ostao u svojoj obitelji-stanu, što je najčešće i njegova želja. Neki od tih postupaka su novčane pomoći (doplatak za pomoć i njegu), pomoć i njega u kući, organiziranje toplog obroka, angažiranje zdravstvene službe, pomoć volontera ili udruga i sl.

Ukoliko se na taj način ne mogu zadovoljiti osnovne životne potrebe korisnika, zajedno s njim se sačinjava individualni plan skrbi u kojem se utvrđuje razlog smještaja, potrebe korisnika, postojeće mogućnosti, predviđaju koraci, izvršitelji i rokovi  oko realizacije smještaja.

Smještaj se pruža u socijalnim ustanovama koje mogu biti državne ili privatne, udrugama, vjerskim zajednicama, udomiteljskim obiteljima ili zajednicama samostalnog stanovanja. Može biti povremeni, privremeni ili stalni, ovisno o potrebama korisnika, procjeni stručnog radnika i raspoloživim kapacitetima.

Troškove ovog oblika skrbi snosi korisnik sam svojim prihodima i imovinom u cijelosti ili djelomično, obveznici uzdržavanja (ako ih ima), potpisnik ugovora o doživotnom uzdržavanju (ako postoji), a u svim drugim slučajevima država, tj. Ministarstvo socijalne politike i mladih RH, temeljem rješenja nadležnog centra za socijalnu skrb.

Mogućnost smještaja u privatnim ustanovama ili domovima za starije i nemoćne (bivšim domovima umirovljenika) imaju svi zainteresirani građani i mimo sustava socijalne skrbi, a realiziraju se putem sklopljenog ugovora između dvije strane (korisnik i ustanova).